AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

Program savjetovališta zasnovan  na  postmodernoj paradigmi i  multisistemskom pristupu ogleda se u sljedećim učincima:
Korisnici su vrlo zadovoljni tijekom i kvalitetom rada, te pristupačnošću "savjetovališta u susjedstvu", stoga je savjetovalište je popularno i nestigmatizirajuće, pojedinci i obitelji samoinicijativno obraćaju za pomoć.

Naši korisnici nas u sustavu pomagača doživljavaju kao svoje saveznike, stoga ovo savezništvo uspješno primjenjujemo u  procesu medijacije ponekad sukobljenih  strana u sustavu pomagača.
Postižemo pozitivne učinke u savjetodavnom radu i podršci korisnicima u kraćem vremenu, slijedom metoda rada, a ne slijedom pritiska za kratkoćom. Uspijevamo pomoći  korisnicima u krizama, kao i korisnicima koji dolaze kao nedobrovoljni.

U procesu savjetovanja i individualizirane pomoći uspješno aktiviramo i potičemo „važne bližnje osobe“  korisnika, socijalnu mrežu pomagača, isto tako, djelujemo u zajednici i za zajednicu sudjelujući i doprinoseći razvoju međusektorskog partnerstva u pružanju socijalnih usluga, u prevenciji institucionalizacije aktiviramo sustave samopomoći.

Usmjerenost na resurse korisnika i normalizaciju omogućava rad s korisnicima iz perspektive njihove snage, sposobnosti, kompetentnosti i razvojnih potencijala što krijepi njihov osjećaj vlastite vrijednosti i konstruktivno utječe na razvoj procesa osobne promjene. Iako koristimo  znanje o rizicima/smetnjama/poremećajima i patologiji, u radu se oslanjamo na "depatologizaciju", na „znanje o zdravlju“ i normalizaciju: svako odstupajuće ponašanje je jedinstveno i ne zahtijeva opću dijagnozu u radu s korisnicima. Rad temeljimo na vrijednosti i mogućnosti da korisnici  odgovorno pristupaju svome životu, da sami oblikuju svoj život, što također znači da korisnike potičemo u smjeru  sagledavanja više perspektiva i više mogućnosti izbora.

Sistemski pristup omogućava otvorenost i dostupnost tretmana za korisnike  s različitim očekivanjima i potrebama/stupnjevima rizika. Sistemski pristup  prilagođava se korisnicima tako da ga možemo primjenjivati i u takozvanim visokopoložajnim i niskopoložajnim programima tretmana i savjetodavne pomoći. Dostupan je korisnicima koji su se našli u vrlo teškim životnim položajima, to jest okolnostima. U pozadini pristupa ne stoje teorijom poduprti ideali  o strukturnim promjenama osobnosti, pa prije svega takvi teorijski konstrukti ne diktiraju sistemsku praksu. Tako da, s obzirom na potrebe korisnika, i ciljeve rada, kao i s tim povezane troškove, možemo ograničiti. Primjerice, na području pomoći ovisnicima o drogama ili alkoholu sistemski pristup se može upotrijebiti u okviru «smanjivanja štete», jer cilj pomoći nije apstinencija. Na drugoj strani je sistemski pristup upotrebljiv je u visokopoložajnim programima gdje je apstinencija uvjet.

Slijedom etike sudjelovanja te etičkog kodeksa pomažućih struka korisnicima je omogućena je diskrecija, privatnost i povjerljivost.