AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

Znanstvena istraživanja u (ne tako dalekoj) prošlosti su uglavnom zanemarivala ili umanjivala ulogu oca u životu djeteta. Međutim, zbog ubrzanih socijalnih, ekonomskih i tehnoloških promjena, došlo je do promjena u strukturi i funkciji obitelji, kao i do naglašene potrebe za većim brojem raznovrsnih i inovativnih pristupa proučavanja uloge oca u obitelji.

Iz tog razloga je u zadnjih 30 godina došlo do značajnog napretka u tom području. Istraživači koji se bave temom očinstva postali su mnogobrojniji, a sama istraživanja, kao i metode pristupa istima, su postala istančanija, što je dovelo do bogatih novih saznanja i razrađenije stručne literature na tu temu.

Na očeve se više ne gleda samo kao na ekonomske snabdjevače obitelji ili kao na sporednog roditelja, nego se istražuju specifični i važni načini na koje očevi utječu na svoju djecu. Kao rezultat toga, u današnje vrijeme je utvrđeno da očevi igraju ključnu ulogu u razvoju i odgoju svoje djece. Očevi koji su podržavajući i prisutni imaju pozitivni utjecaj na djetetov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, od dojenačke pa sve do odrasle dobi djeteta te znatno pridonose njegovom psihičkom blagostanju i zdravlju.

Lamb, Pleck, Chernov (1987.) su definirali tri ključna aspekta uključenosti oca, koja tvore osnovu za pozitivan i njegujući odnos oca i djeteta – angažiranost, dostupnost i odgovornost. Angažiranost podrazumijeva očev direktan kontakt i količinu i stupanj interakcija s djetetom. Dostupnost se odnosi na očevu prisutnost i pristupačnost prema djetetu, dok odgovornost uključuje očevu mogućnost pribavljanja resursa potrebnih djetetu.
Očevi mogu biti uključeni i stvarati pozitivan odnos s djecom na način da su im dostupni - da komuniciraju s njima, pokazuju im privrženost, njeguju ih, pružaju emocionalnu potporu, uče ih i prate, potiču im misaone procese, opskrbljuju ih, obavljaju kućanske poslove, štite ih te dijele s njima zajedničke interese i aktivnosti. Allen i Daly (2007) smatraju da je otac dovoljno uključen ako je dijete razvilo snažnu privrženost prema njemu, što naravno podrazumijeva i očevu privrženost djetetu. Uključenog oca definiraju kao onog tko je „senzibilan, topao, blizak, prijateljski, prisan, njegujući, nježan, ohrabrujući, utješan i prihvaćajući.“

Takvi očevi potiču kognitivni razvoj djeteta, počevši od dojenačke pa sve do tinejdžerske dobi. Zahvaljujući njihovom angažmanu, djeca razvijaju kritičko mišljenje i komunikacijske vještine, postaju motivirana i neovisna te imaju bolja obrazovna postignuća, što su preduvjeti za njihovu cjeloživotnu dobrobit. Djeca uključenih očeva su također više socijalno i emocionalno razvijena. Empatičnija su, stvaraju i održavaju kvalitetnija prijateljstva, imaju veću sposobnost samokontrole te se bolje nose sa frustracijom i razočaranjem, koje su sastavni dio života. Istraživanja pokazuju da takva djeca imaju veće šanse kasnije u životu imati zdrave i dugotrajne brakove.

Također se pokazuje da su djeca koja imaju dobar i kvalitetan odnos sa ocem u adolescenciji manje depresivna i anksiozna, imaju manje psiholoških i ponašajnih problema, manje su sklona laganju i nepoželjnim ponašanjima te su više sklona prosocijalnom ponašanju (pomaganju drugima, dijeljenju s drugima, suradnji, itd.). Stoga je manje vjerojatno da će takva djeca kasnije imati problema sa zakonom, drogama i slično.

SAVJETI ZA VEĆU UKLJUČENOST OČEVA U RAZVOJ I ODGOJ DJETETA

Provodite više vremena sa svojom djecom. Tako upoznajete svoje dijete, a i ono upoznaje vas. Na taj način otkrivate njegove vrline i slabe strane, želje i strahove, težnje, ciljeve i ideale. Djeca gledaju na vrijeme koje provodite s njima kao na izraz vaše ljubavi. Ujedno, što više vremena provedete s njima, postajete senzibilniji za potrebe vašeg djeteta, a djeci su potrebni ljubav, pažnja, usmjeravanje i pozitivna disciplina.

Postoje razni načini kako možete kvalitetno provesti vrijeme sa svojom djecom. Konkretne radnje ovise o mogućnostima i preferencijama svakog od očeva i djece ponaosob. Ali evo nekoliko smjernica što generalno možete učiniti i što je poželjno:

• Igrajte se i zabavljajte sa svojom djecom. Na taj se način povezujete s njima i pomažete im da spoznaju i uče o svijetu oko sebe, da istražuju dok imaju sigurnost poznatog okruženja (a to ste vi), da se uče strpljenju, toleranciji, samokontroli, ali i suosjećanju i socijalnim ponašanjima. Družite se i zabavljajte i kada djeca porastu. Igrajte s njima društvene igre, odite u razgledavanje, posjećujte kulturne manifestacije, planinarite, bavite se sportom ili drugim fizičkim aktivnostima. Sve to dodatno izgrađuje vaš odnos i pozitivno utječe na zadovoljstvo djece i njihov psihofizički i socijalni razvoj.
• Dajte djeci zadatke i sudjelujte s njima u tim aktivnostima. Izrađujte ili popravljajte nešto zajedno, kopajte vrt, pospremajte kuću, odite u kupovinu... Takve zajedničke produktivne aktivnosti uče djecu odgovornosti i grade im samopoštovanje, što pridonosi njihovoj životnoj dobrobiti, kao i obrazovnom i poslovnom uspjehu.
• Učite ih i budite uključeni u njihovo obrazovanje. Učiti ih možete i dok se zabavljate i dok nešto zajedno radite. No aktivno pratite i njihovo obrazovanje. Ako traže pomoć, pomognite im oko lektire ili zadaće. Učinite to na način da ste prisutni i da ih potičete, da sudjelujete i radite zajedno s njima, a ne da radite umjesto njih. Odite na sastanke i informacije u školu. Tako dijete zna da brinete, a vi možete steći bolji uvid u njegovu odgojno-obrazovnu prilagodbu školi. Djeca postižu veći obrazovni uspjeh, kada su im očevi uključeni u obrazovne aktivnosti.
Bitno je napomenuti da koristi od uključenosti oca u razvoj i odgoj djeteta nemaju samo djeca, već ih imaju i sami očevi. Pokazalo se da očevi osjećaju veće zadovoljstvo životom i ispunjeniji su te da su im brakovi kvalitetniji i dugovječniji. Stoga očevi, uključite se, jer svi mnogostruko profitiraju.

Literatura:
Allen S., Daly K. (2007). The effects of father involvement: An updated research summary of the evidence. Centre for Families, Work & Well-Being.
Lamb, M. E. (Ed.). (2004). The role of the father in child development (Fourth ed.). New York: Wiley.
Lamb, M. E., Pleck, J. H., Charnov, E. L., & Levine, J. A. (1987). A biosocial perspective on paternal
behavior and involvement. In J. B. Lancaster, J. Altmann, A. S. Rossi, & L. R. Sherrod
(Eds.), Parenting across the lifespan: Biosocial perspectives (pp. 111–142). Hawthorne, NY: Aldine.