AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

Projektom "Klikni za sigurnost", odnosno planiranim i provedenim aktivnostima i intervencijama nastojalo se doprinijeti smanjenju različitih pojavnih oblika nasilja među djecom i mladima. Aktivnosti su se provodile u dvije lokalne zajednice – u Zagrebu i Karlovcu - te kroz umrežavanje savjetovališnih resursa i dionika u tim lokalnim zajednicama.

Provedene su radionice opće prevencije pod nazivom "Budi najjača karika u lancu nenasilja" u razrednim odjelima osnovnih i srednjih škola. Njihovom provedbom pridonosi se povećanju kompetencija djece i mladih za prepoznavanje različitih oblika nasilja i primjereno reagiranje u navedenim okolnostima.

Tako su u školskoj godini 2016./2017. radionice opće prevencije provedene u ukupno 17 razreda Poljoprivredne škole i Trgovačke škole u Zagrebu te u 8 razreda Osnovne škole Dr. Jure Turića u Gospiću.

Tijekom radionica učenici su informirani o različitim oblicima nasilja, o primjerenim načinima reagiranja u slučajevima nasilja, senzibilizirani su za traženje stručne podrške u slučajevima nasilja te upoznati sa štetnosti i rasprostranjenosti elektroničkog nasilja (engl. cyberbullying).

Radionice su provodile izvoditeljice projektnih aktivnosti Ambidekster kluba uz pomoć i podršku volonterki – aktivistkinja koje su i same sudjelovale na edukaciji "Cybercool - edukacija i aktivizam" u svrhu njihovog osposobljavanja za sudjelovanje u kampanji „Klikni za nenasilje“.

Tekst koji slijedi nastao je temeljem iskustva provedbe radionice opće prevencije naše volonterk, studentice prve godine preddiplomskog studija socijalne pedagogije i dio je medijske kampanje „Klikni za nenasilje".

Kampanja se provodi provodi s ciljem podizanja svijesti javnosti o govoru mržnje na internetu te smanjenja tolerancije na govor mržnje na internetu i poticanja djece, mladih i odraslih na aktivno zalaganje za poštivanje ljudskih prava. Tekstom je odgovoreno na pitanja koja su učenicima bila najzanimljivija, a vezana su uz nasilje među vršnjacima.

Klikni za sigurnost
Marta Radić

Kod provedbe opće prevencije nasilja u sklopu projekta Klikni za sigurnost, ono što je učenike zanimalo, bio je onaj najkonkretniji dio priče o nasilju. Definicije im gotovo ništa nisu značile, ali iskustva nas voditeljica radionica te iskustva koja su imali u razredu, s vršnjacima ili sami, jako su ih zanimala i vjerujem, jedina ostala u sjećanju. Stoga i pitanja koja sam obradila u ovim člancima idu u tom smjeru. Ipak, pri pisanju, shvatila sam da je prilično teško stručno znanje, koje je kod mene jako ograničeno, primijeniti na konkretne situacije nasilja koje su ovi mladi doživjeli. Stoga dajem poticaj kod same medijske kampanje u sklopu ovoga projekta, da se teme obrađuju što konkretnije, s puno primjera, i s danim mogućim rješenjima situacija.

1. Emocionalno nasilje

Na što prvo pomisliš kada se spomene riječ nasilje? Na šake, šamare, tučnjavu, zar ne? Ipak, postoji i ono što se rjeđe primjećuje, lakše prolazi, duže traje od modrice, a često jače boli.
Prema UNICEF-ovom istraživanju iz 2004. godine u Hrvatskoj, žrtve nasilja su navele da su najčešće:
- bile nazivane pogrdnim imenima vezanim uz svoj fizički izgled ili podrijetlo
- bile ismijavane i zadirkivane
- drugi su širili lažne glasine o njima
- drugi su nagovarali ostalu djecu da se ne druže s njima
- bile zadirkivane riječima ili gestama sa seksualnim značenjem
- bile zanemarivane i isključivane iz društva.¹
Slažeš li se? Jesi li nečemu od ovoga svjedočio/la? Jesi li nešto slično doživio/doživjela?
Emocionalno nasilje često prolazi neprimijećeno, nekažnjeno. Lako se može zamijeniti za šalu, kao nešto uobičajeno ili opravdano. Često se za žrtvu emocionalnog nasilja smatra da je sama kriva što je takva – drugačija, te time izaziva nasilje.

¹Preuzeto sa stranice http://www.unicef.hr/publikacije/ na dan 08.06.2017.

2. Kako se žrtva (treba) ponaša(ti)?

Zašto se žrtve nasilja ne zauzmu same za sebe? Često nam se čini da žrtve dopuštaju da ih se zlostavlja, a time onda još više izazivaju zlostavljače.
Odgovor nije jednostavan. Kod svakog nasilja postoji nesrazmjer moći prema kojemu je žrtva uvijek slabija od zlostavljača – bilo to fizički, psihički ili možda prema ugledu među vršnjacima.² Iz pozicije slabijega, žrtva često ne vidi izlaz.
Zašto onda žrtva ne potraži pomoć osoba koje bi joj mogle pomoći?
Prema Buljan - Flander (2010) žrtve najčešće ne traže pomoć jer:
- sram ih je
- boje se osvete ako se povjere odrasloj osobi
- misle da im nitko ne može/ne želi pomoći
- vjeruju da je nasilništvo nužan dio odrastanja
- vjeruju da je cinkanje (drukanje) loše i da će si time samo pogoršati situaciju.
Budimo svjesni da su ovo samo mitovi. U očima žrtve izgleda kao da je tako, ali nije. Ako si žrtva zlostavljanja, ne boj se potražiti pomoć.

3. Uloga promatrača u nasilju

Znaš li da i samim time što primijetiš nasilje, postaješ dio njega. Na čiju ćeš stranu stati? Ako šutiš, stojiš na strani zlostavljača. Ipak, nemoj reagirati nepromišljeno i ugroziti sebe jer nikome nećeš moći pomoći ako i sam postaneš žrtva. Dobro razmisli na koji način možeš pomoći. Možda je dovoljno zlostavljaču ukazati da to što radi nije u redu i na taj način mu otvoriti oči da njegovo zadirkivanje žrtvi nije smiješno. Ako je nasilje ozbiljnije, povjeri se odrasloj osobi od povjerenja. Pomoći će ti naći rješenje. U školama rade stručnjaci (pedagozi, socijalni pedagozi, psiholozi, defektolozi, nastavnici) koji nisu zaposleni samo reda radi, nego

²Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima - preuzeto sa stranice http://www.mspm.hr/UserDocsImages/djeca%20i%20obitelj/Protokol-o-postupanju-u-slucaju-nasilja-u-obitelji.pdf na dan 08.06.2017.

je njihova dužnost dati sve od sebe da se nasilje ne pojavi. Zato im pomozi i iskreno podijeli što si primijetio.

4. Vrijeđao sam prijatelja kroz šalu. A on je to shvatio ozbiljno.

Kod šale jako moraš paziti… Što se tebi čini smiješno, drugome možda nije. Što ti kažeš usput, netko može zapamtiti i shvatiti i te kako ozbiljno. Sada je na tebi da se prijatelju što prije ispričaš. Jer, čak i ako ti nije bila namjera povrijediti osobu, ako tvoje ponašanje kod njega izaziva strah, nelagodu ili bol, onda je to vršnjačko zlostavljanje. Namjera nije uvijek nužna. Ipak, zapitaj se, postoji li iza tvojih riječi ipak neka namjera, koja ne mora biti nanošenje boli ili štete, nego podizanje vlastitog ugleda i statusa među vršnjacima? Učini korak prema osobi koju si povrijedio, jer ne znaš koje posljedice tvoje riječi ili djela mogu imati u njenom životu.

5. Cyberbullying – meni se to neće dogoditi

Čuo si za cyberbullying – nasilje na internetu? Ali ipak… znaš da se tebi to neće dogoditi. Jesi li siguran? Upiše li netko samo tvoje ime i prezime u Google tražilicu, koje podatke o tebi može dobiti? A tek ako imaš javni profil na Instagramu? Ili ti je osoba koja ti želi nauditi prijatelj na Facebooku? Ako se samo u jednom trenutku posvađaš s nekime, vjeruj, jako je lako napasti te preko interneta – gdje si gotovo nezaštićen, gdje te bilo tko anonimno može zlostavljati, a gdje publika može biti golema.
Unaprijed se zaštiti i uvijek budi na oprezu. Jer, i bez određenog razloga, netko ti može početi dosađivati, vrijeđati te, o tebi širiti laži, tvoje podatke javno dijeliti, ili još puno gore.
A zaštiti se prvo učenjem o cyberbullyingu. Kreni odmah….

Cyberbullying uključuje:
- slanje uznemirujućih poruka ili fotografija žrtvi mobitelom, e - mailom, Facebookom ili chatom
- provaljivanje u e-mail ili Facebook žrtve
- objavljivanje neistinitih ili privatnih podataka žrtve na blogu ili Facebooku
- postavljanje internetske ankete o žrtvi
- slanje virusa žrtvi
- lažno predstavljanje kao žrtva.


Korištena literatura:
1. Buljan-Flander, G. (2010). Nasilje među djecom. Zagreb: Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.

Internet izvori
1. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. Preuzeto sa stranice http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/ na dan 08.06.2017.
2. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. (2004). Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Preuzeto sa stranice http://www.mspm.hr/UserDocsImages/djeca%20i%20obitelj/Protokol-o-postupanju-u-slucaju-nasilja-u-obitelji.pdf na dan 08.06.2017.
3. UNICEF. Preuzeto sa stranice http://www.unicef.hr/publikacije/ na dan 08.06.2017.