AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

Zlostavljanje općenito možemo definirati kao obrazac ponašanja jedne osobe prema drugoj kojim se nanosi neki oblik boli, a s ciljem preuzimanja kontrole i uspostavljanja moći nad tom osobom.

Iako je teško u populaciji precizno procijeniti zastupljenost emocionalnog zlostavljanja djece, raspolažemo podacima istraživanja koje su 2006. g. proveli Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabri telefon o prevalenciji zlostavljanja i zanemarivanja djece na velikom uzorku među punoljetnom populacijom srednjoškolaca u Republici Hrvatskoj. Rezultati istraživanja su pokazali da je 16,5% ispitanika bilo izloženo emocionalnom zlostavljanju u djetinjstvu.

Općenito razlikujemo četiri osnovna oblika zlostavljanja djece:

- fizičko zlostavljanje
- psihičko/emocionalno zlostavljanje
- seksualno zlostavljanje
- zanemarivanje (zapuštanje)

U odnosu na druge oblike zlostavljanja, emocionalno zlostavljanje teže je definirati, prepoznati, dokazati i ukloniti. Uključuje široki spektar ponavljajućih ponašanja te ne postoji sasvim jasna konsenzusna definicija navedene vrste zlostavljanja. Od svih oblika zlostavljanja, emocionalno zlostavljanje najmanje je istraženo, iako u zadnje vrijeme postoji sve više istraživanja usmjerenih prema toj osjetljivoj i važnoj tematici. Također, ako nije vezano uz druge oblike zlostavljanja, emocionalno zlostavljanje se najmanje prijavljuje i krivično goni.

DEFINICIJA

Prema APSAC-u (Američko profesionalno udruženje za nasilje nad djecom) emocionalno zlostavljanje se može široko definirati kao ponavljajući obrazac ponašanja roditelja/skrbnika, ili značajnih odraslih, kojima pokazuju djeci da su nevoljena, neželjena, bezvrijedna, ugrožena ili da vrijede jedino kao sredstvo za zadovoljavanje tuđih potreba ili im se ozbiljno prijeti tjelesnim ili psihičkim nasiljem.
Emocionalno zlostavljanje vrlo često prate drugi oblici zlostavljanja, poput tjelesnog i spolnog zlostavljanja, ali se javlja i kao samostalni oblika zlostavljanja.

KATEGORIJE EMOCIONALNOG ZLOSTAVLJANJA (Hart i Bassard, 1991./1996.):

• Odbacivanje i ponižavanje - podcjenjivanje, ponižavanje, posramljivanje i/ili ismijavanje, konstantno negativno izdvajanje jednog djeteta u odnosu na drugu djecu te drugi oblici otvorenog neprijateljskog i odbijajućeg postupanja prema djetetu, itd.
• Teroriziranje i prijetnje - dovođenje djeteta u nepredvidive i uznemiravajuće okolnosti, dovođenje djeteta u očito opasne situacije; prijetnja ili izvršenje nasilja nad djetetom ili nad voljenom osobom djeteta, itd.
• Izoliranje - zatvaranje djeteta ili postavljanje nerealnih granica, ograničenja djetetove slobode kretanja unutar njegovog okoliša te postavljanje nerealnih zabrana ili granica djetetovoj socijalnoj interakciji s vršnjacima ili odraslim osobama u zajednici
• Iskorištavanje i korumpiranje - poticanje ili podržavanje antisocijalnog ponašanja (prostitucije, kriminalne radnje, zloporabu sredstava ovisnosti, itd.); poticanje, dopuštanje ili ohrabrivanje ponašanja koja nisu primjerena dobi djeteta; onemogućavanje samostalnog ponašanja djeteta kroz izrazito uplitanje, pretjeranu zaokupljenost ili dominaciju djetetovim životom; ograničavanje ili uplitanje u kognitivni razvoj djeteta
• Ignoriranje - nedostatak uključenosti i povezanosti s djetetom zbog nedostatka kapaciteta ili motivacije; roditelj/skrbnik ostvaruje interakciju s djetetom samo kada je to nužno neophodno, nemogućnost pokazivanja emocija, brige i ljubavi za dijete
• Zanemarivanje obrazovanja i mentalnog i fizičkog zdravlja djeteta - odbijanje ili ne omogućavanje te ignoriranje potrebe za tretmanom ozbiljnih emocionalnih i bihevioralnih problema, ozbiljnih zdravstvenih problema djeteta te odbijanje i ne omogućavanje te ignoriranje potrebe za rješavanje obrazovnih problema i potreba djeteta

Važno je napomenuti da pojedinačna neadekvatna ponašanja ili nekoliko izoliranih incidenata ne moraju nužno značiti emocionalno zlostavljanje. Većina roditelja će povremeno reći nešto neprimjereno svojoj djeci ili u jednom trenutku odgoja postupiti neadekvatno. Takvo ponašanje nije nužno emocionalno zlostavljanje. Emocionalno zlostavljanje se odnosi na ponavljajući i učestali obrazac roditeljskog ponašanja koje prožima čitav odnos i utječe negativno na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

POSLJEDICE EMOCIONALNOG ZLOSTAVLJANJA

Zlostavljanje u djetinjstvu ima neposredne i dugoročne negativne učinke na neurološki i intelektualni razvoj djeteta, školski uspjeh i životna očekivanja, socijalno-emocionalni razvoj, socijalne odnose i ponašanje te mentalno zdravlje u cjelini.

Ponavljajuće grube riječi, omalovažavajući komentari, ponižavajuće kritiziranje, kao i cijeli niz gore opisanih štetnih ponašanja daje djeci izrazito negativne poruke o njima samima. Takve poruke mogu imati veliki utjecaj na dijete u smislu da se mogu iznimno negativno odraziti na njegovu buduću dobrobit. Dijete koje je žrtva emocionalnog zlostavljanja najčešće ima problema s pokazivanjem emocija, u komunikaciji i kontaktu s drugima te ima negativan stav prema sebi. Često se osjeća bezvrijedno, nemoćno i nevoljeno te se tako njegov normalan emocionalni razvoj zakida. Uspoređujući emocionalno zlostavljanje s drugim oblicima zlostavljanja, ono je više usmjereno na odnose te uključuje radnje i ponašanja koje sustavno pokazuju manjak ljubavi, brige i podrške te dovode do iskazivanja neprijateljstva prema djetetu.

Posljedice emocionalnog zlostavljanja jednake su kao i posljedice drugih oblika zlostavljanja, kratkoročno, dugoročno, pa i transgeneracijski, te uključuju brojne negativne ishode za mentalno zdravlje, socijalno funkcioniranje i probleme u ponašanju (Buljan Flander i Roje Đapić, 2019).

Neke od posljedica emocionalnog zlostavljanja za djecu:
- nisko samopoštovanje i negativna slika o sebi
- emocionalna nestabilnost
- teškoće prilagodbe
- nedostatak povjerenja u sebe i druge,
- povlačenje ili agresija
- nepovjerenje u druge
- poremećaji spavanja
- poremećaji hranjenja
- rizična ponašanja (ovisnosti, prostitucija, itd.)
- suicidalnost i samoubojstvo

Zlostavljači su nerijetko osobe koje i same nisu bile voljene, uvažavane i prihvaćene kao djeca te često potječu iz sredina u kojima se zlostavljanje tolerira i opravdava. Također, u najvećem broju slučajeva zlostavljači su osobe s naglašenim psihičkim, socijalnim-emocionalnim, zdravstvenim, financijskim i drugim deficitima.

Zlostavljanje ima dugotrajne i često doživotne posljedice. Stoga je prepoznavanje i otkrivanje zlostavljanja tek prvi korak u rješavanju problema zlostavljanja. Nakon što se zlostavljanje otkrije, potrebno je provesti odgovarajući tretman, u odnosu na dijete i u odnosu na roditelja.

Popis literature:
Barlow, J., Hibbard R., Macmillan H. (2012). Psychological maltreatment. Pediatrics – Official Journal of the American Academy of Pediatrics. 130 (2) 372-378. DOI: https://doi.org/10.1542/peds.2012-1552
Buljan Flander, G., Čosić, I. (2003). Prepoznavanje i simptomatologija zlostavljanja i zanemarivanja djece. Medix: specijalizirani medicinski dvomjesečnik, Vol. 9, No. 51 (122-124).
Buljan Flander, G., Roje Đapić, M. (2019). Prevencija emocionalnog zlostavljanja djece u visokokonfliktnim razvodima roditelja: Analiza stanja u Hrvatskoj. Kriminologija i socijalna integracija: Časopis za kriminologiju, penologiju i poremećaje u ponašanju, Vol. 27, No. 2.
Ždero, V. (2005). Psihičko zlostavljanje i zanemarivanje djece. Ljetopis socijalnog rada, Vol. 12, No. 1.