AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

Razgovor s aktivistkinjom za ljudska prava Marinom Horvat iz organizacije ROM HR. Mlade romske aktivistinje i aktivisti govore o životu Roma u Hrvatskoj, aktivizmu i Svjetskom danu Roma 8. travnja.

Marina Horvat članica je Romske organizacije mladih Hrvatske ROM HR te studentica druge godine Pravnoga fakulteta u Zagrebu u koji se doselila prije 2 godine iz romskog naselja Celje u Međimurju. U Celju je odrasla u obitelji Roma Bajaša te kroz razgovor više saznajemo o njenom odrastanju, životu, kao i o motivaciji za aktivnosti kojima se bavi.

Marina objašnjava da Romi Bajaši govore starorumunjskim jezikom kojim govori oko 80% Roma u Hrvatskoj, po čemu je RH jedinstvena zemlja u Europskoj uniji, iako je službeni jezik Roma Romani chib kojim govore oko 90% Roma u Europi. Jedna od teorija govori kako je jezik Roma Bajaša nastao kao plod ropstva u Rumunjskoj koje je završilo prije 165 godina. Starorumunjski ne sadrži niti jednu romsku riječ jer je pri govoru romskog jezika govorniku bio odrezan jezik. Druga teorija govori o tome da Romi Bajaši uopće nisu Romi, već preci Rumunja. U njenoj obitelji slave se katolički blagdani pa se tako veseli nadolazećem Uskrsu. Moguće je da će se na stolu naći specijalitet “Mămăliga” (rumunjska palenta) ili “Macă ku krboj” što su dinstana svinjska crijeva s krumpirom. Živjeli su okruženi šumom i poljem kukuruza, izolirani od urbane sredine. Slijedom toga, ispričala nam je osjećaj moći kada je otišavši u Zagreb mogla naručiti pizzu jer dostavljači pizze nisu željeli dostavljati pizzu u romsko naselje Celje. Odrasla je u obitelji koja je podržavala njene želje i ambicije, istaknuvši da podršku nemaju sva romska djeca u Hrvatskoj. Snažno je istaknula kako su romska naselja „rak-rana“ našega društva jer djeca tamo žive u siromaštvu, izolaciji te bez određenih pravila pristojnoga ponašanja. Objašnjava nam kako je patrijarhat prisutan u mnogim romskim obiteljima i da unutar romske zajednice, ali i šireg stanovništva mladi i žene trpe višestruku diskriminaciju. Sugovornica nam dalje objašnjava kako je obiteljsko nasilje prisutno u romskoj zajednici te se u mnogim obiteljima smatra potpuno normalnim da muž ošamari ženu zato što je „lajava“. Kult nevinosti također je naglašen pri čemu djevojka koja je izgubila nevinost prije braka biva stigmatizirana od romske zajednice, a posebice od svoje obitelji kojoj je nanijela „sramotu“. Povezano s time, ispričala nam je, kako je čast centralni osjećaj romske zajednice pa se tako stariji članovi obitelji jako obaziru na ono što će reći drugi ljudi, ali ne i na mlade koji nemaju pravo glasa niti izbora. Marina je istaknula da je „zbog prevladavajućeg patrijarhalnog sustava“ te života koji „ne priliči 21. stoljeću počela disati kada je odselila iz romskog naselja“. Stoga se zalaže za integraciju te apelira na državne politike društvenog uključivanja, a protiv politika izolacije i segregacije romskoga stanovništva. Shodno tomu kao poželjnu javnopolitičku mjeru predlaže dodjelu socijalnih stanova koji su smješteni unutar grada među lokalnim stanovništvom da se romske obitelji mogu integrirati s lokalnim stanovništvom.

U osnovnoj školi Marina je bila učenica prvog eksperimentalnog tzv. mješovitog razreda koji su zajedno pohađala romska i hrvatska djeca u školskoj godini 2006./2007. Objašnjava nam kako je taj razred bio rezultat osuđujuće presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Oršuš i ostali protiv Hrvatske. Naime, Sud u Strasbourgu donio je presudu protiv Republike Hrvatske zbog segregacije romske djece u posebna razredna odjeljenja. Segregacija je ocijenjena kao povreda Europske konvencije o ljudskim pravima. Također, Marina ističe da i nakon presude situacija nije bolja jer je broj segregiranih razrednih odjeljenja u Hrvatskoj narastao, kao i broj romske djece koja pohađaju segregirano obrazovanje što često snažno utječe na ograničene obrazovne uspjehe te djece. U tzv. mješovitom razredu prvi put je naišla na diskriminaciju od strane učenika koji nisu Romi, ali ističe kako učitelji nikada nisu radili razliku. Slijedom toga prepričala nam je prvu diskriminatornu situaciju koju je doživjela.

„Bila sam malena djevojčica, prvi razred. Prvi puta sam se susrela s ne-Romima, lokalnim stanovništvom. Nikada neću zaboraviti, bila je jedna djevojčica i prišla mi u razredu, rekla je da imam lijepu pernicu. A imala sam pernicu od Milke - tako smo se počele družiti. Mi Romi smo u školi svi imali šarene naušnice u duginim bojama - nismo niti znali da je taj simbol povezan uz LGBT zajednicu, već nam je to bila fora. Jednog dana, tijekom školskog odmora, starija sestra te djevojčice, ona se toga vjerojatno više niti ne sjeća, ali ja neću nikada zaboraviti - rekla joj je „kaj se družiš s tom Ciganicom, kaj ne vidiš da ima šarenu naušnicu?“

Ipak, predrasude spram Roma pobijala je svojom izvrsnošću u školi pa nam tako odaje da je osim odličnih ocjena u redovnoj školi sudjelovala na natjecanjima iz raznorodnih školskih predmeta te završila dodatno smjer harmonike i solfeggia.

Kroz razgovor naglasila je različitost romske kulture te navela svoj primjer gdje Romi Bajaši ne govore romskim jezikom već starorumunjskim koji bi uz ples, glazbu i usmene pjesme svakako trebalo njegovati. U Hrvatskoj je to omogućeno od ove godine kroz organiziranje nastave iz romskog jezika i kulture po modelu c od predškole pa sve do 4. razreda srednje škole. Datum kada posebnu pažnju posvećujemo romskoj kulturi je svakako nadolazeći Svjetski dan Roma 08.04. Za Marinu je to početak procesa priznavanja Roma te njegovo obilježavanje shvaća kao dobar orijentir da vidimo gdje se nalazimo u tome procesu. Osvrnula se i na stanje romske zajednice u okviru pandemije gdje je istaknula nedostupnost liječnika, ljekarni te osnovnih uvjeta za odgovarajuću higijenu. Također, naglasila je da su problemi romske zajednice i dalje egzistencijalni jer je glavno pitanje Romima kako preživjeti iz mjeseca u mjesec. S druge strane, ponosna je na rad udruge ROM HR u kojoj se okuplja sve više mladih Romkinja i Roma koji idu na fakultete, imaju poslove te su aktivni sudionici u društvu.

Za kraj, želi poručiti svim roditeljima kako je najbolje za dijete da se što prije integrira u širu zajednicu, a mlade poziva da se uključe u Romsku organizaciju mladih Hrvatske, ROM HR. Također, djevojkama poručuje da ostanu jake te da se znaju izboriti za svoje mišljenje i ne budu podložne suprotnome spolu.