AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

1. Počinitelji silovanja samo žele zadovoljiti seksualnu potrebu.

Počinitelji silovanja imaju različite motivacije, a prema autorici Petter (1998; prema Martinjak, 2003) mogu biti podijeljeni u tri kategorije: silovatelj motiviran potrebom za dominacijom, silovatelj motiviran ljutnjom i sadistički silovatelj.

Pri čemu silovatelji motivirani potrebom za moći su najčešći tipovi te oni obično napadaju osobe njihove starosne dobi, silovanje čine s umišljajem, koristeći bliskost sa žrtvom, a pri samom silovanju koriste silu tek minimalno. Zatim slijede silovatelji koji su motivirani ljutnjom, a njihova ciljana skupina su uglavnom vrlo mlade ili vrlo stare osobe pri čemu prilikom silovanja primjenjuju izuzetno veliku silu koja rezultira fizičkim povredama žrtve. Najmanje ima sadističkih silovatelja te su njihovi zločini uglavnom unaprijed planirani i žrtve često ne prežive napad. Cilj im je mučiti i iživiti se nad žrtvom kako bi postigli erotsku satisfakciju.

2. Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako, otišle bi od zlostavljača.

Većina žrtava (neovisno o spolu) se osjeća posramljeno i krivom za ono što im se dogodilo, bilo da je riječ o fizičkom ili seksualnom zlostavljanju te osjećaju srdžbu i bijes koji se izmjenjuju s osjećajem bespomoćnosti i ranjivosti. Stoga većina njih više puta i pokuša otići ili prijaviti nasilje policiji, ali odlazak ili prijave ponekad dovede do nove kulminacije nasilja prema njima i njihovim bližnjima. Također, nakon odlaska se zlostavljač posebno trudi ponovno privući žrtvu, bilo lažnim obećanjima, bilo prijetnjama i zastrašivanjem. Može pri tome koristiti tešku ekonomsku situaciju žrtve ili zajedničku djecu, rodbinu i prijatelje. Stoga žrtve nakon duže izloženosti nasilju i nemogućnosti izlaska iz tog kruga počnu misliti da nema izlaza.

Kako ste se suočile sa zlostavljanjem?

“Zvala sam policiju odmah. Jaka sam ja, svašta sam u životu prošla i borim se za svoju djecu.”

“Ne dam se više, ne mogu više da kažem ne. Znam sada bolje što dopustiti, što ne dopustiti. Znam koliko je važno ne šutiti. Ja sam šutjela zbog djece, bojala sam se da će mi socijalna radnica uzeti djecu, ali kada mi je rekla da mi neće uzeti djecu jer vidi da se ja brinem za njih onda sam se osjećala sigurno da ne šutim i da joj kažem cijelu istinu, sve što mi je suprug radio i sve sa čime se ne osjećam dobro. Naučila sam koje su granice i naučila sam ne dozvoliti suprugu da radi ono što nije dozvoljeno, čim sam vidjela da počinje piti odmah sam išla zvati policiju svaki put jer nisam htjela da djeca budu u tome više.”

“Odlučila sam trpiti sve to radi djece. Suprugova pomajka uvjeravala me je neka ostanem i da takvo ponašanje nije neobično jer je i ona sama to trpjela nasilje u braku.”

3. Počinitelji silovanja su stariji muškarci slabijeg socioekonomskog statusa.

Činjenica: Počinitelj seksualnih delikata svakako nisu homogena skupina, pogotovo ne po dobi ili socioekonomskom statusu. Ipak ono što je većini karakteristično je više psihološke prirode, a to je da imaju kognitivne distorzije i stavove koji se odnose na počiniteljevo minimiziranje ili negiranje ozbiljnosti djela i štete koje to djelo nanosi žrtvi. Te kognitivne distorzije mogu biti toliko dominantne da počinitelj može uvjeravati i sebe i druge kako je žrtva zapravo uživala u tome ili je to pak sama zaslužila. Nadalje, često imaju slabije komunikacijske vještine te problem u stvaranju intimnih odnosa što je svakako povezano sa samim razvojem seksualno delinkventnog ponašanja.

4. Nasilje u obitelji se događa samo u nižim društvenim slojevima.

Nasilje u obitelji se događa u svim društvenim slojevima, bilo neovisno o socioekonomskom statusu. Međutim, socioekonomski stresovi kao što su gubitak zaposlenja i gubitak financijskih izvora, jače utječe i pogađa muški dio populacije nego ženski stoga u svim društvenim slojeva može doći do nasilja u obitelji.

5. Ne postoji silovanje u braku, to je samo čin bračne dužnosti.

Budući da se bračno silovanje ni po čemu ne razlikuje od drugih oblika silovanje, u većini zapadnih zemalja dolazi do ukidanja bračnog izuzeća. Tako Hrvatsko zakonodavstvo od 1998. godine tretira silovanje kao kazneno djelo, a za podizanje kaznene prijave važna je izjava supruge o načinu na koji je prisiljena na spolni odnos.

“Nekoliko puta je i partner, otac naše djece, bio fizički nasilan prema meni. Udarao me i gurao. Imala sam ogrebotine, a kad me gurnuo u trudnoći posebno sam se prepala za bebu. Odmah sam zvala policiju kad bi bio nasilan.”

Za kraj želimo reći kako nasilje bilo kakvog oblika ostavlja brojne posljedice. Iako smo većinom svjesni fizičkih povreda, mogućnosti zaraze spolno prenosivim bolestima i sl., psihološke posljedice su manje jasne i vidljive stoga mogu biti teže i dugotrajnije od fizičkih povreda i spolno prenosivih bolesti. Isto tako važno je za naglasiti kako nema ispravnog ili pogrešnog reagiranja na traumatsko iskustvo jer svi smo različiti stoga svatko ima svoj način nošenja s traumatskom situacijom i njezinim posljedicama. Svaka osoba reagira na svoj karakterističan način i kako god se osjećala ima pravo na to jer je ono za nju jedino ispravno i normalno!

Mrežna stranica koja objedinjuje važne informacije te kontakte savjetovališta i organizacija koje pomažu žrtvama obiteljskog nasilja nalazi se na adresi: http://www.sigurnomjesto.hr/ .
Postoji adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji u Hrvatskoj:
https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Socijalna%20politika/Adresari/ADRESAR%20USTANOVA,%20ORGANIZACIJA%20I%20OSTALIH%20INSTITUCIJA%20KOJE%20PRUZAJU%20POMOC,%20PODRSKU%20I%20ZASTITU%20ZRTVAMA%20NASILJA%20U%20OBITELJI.pdf
Projektne aktivnosti provode se u okviru projekta “Savjetovalište - “Klikni za sigurnost” u sklopu kojeg nudimo besplatno savjetovanje za žrtve obiteljskog nasilja uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

__________________________________________________________________________________

Korištena literatura za izradu ovog članka:
Lukšić, M. (2016). Obilježja počinitelja seksualnih delikata (Neobjavljeni diplomski rad). Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet: Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
Martinjak, D. (2003). Karakteristike počinitelja i žrtava, te situacija kaznenog djela silovanja. Kriminologija & socijalna integracija: časopis za kriminologiju, penologiju i poremećaje u ponašanju, 11(1), 93-104.
Ognjan, P. (2016). Nasilje u obitelji nad ženama (Neobjavljeni završni rad). Sveučilište Sjever, Varaždin.
Štengl, T. (2017). Nasilje nad ženama u obiteljskom okruženju (Neobjavljeni završni rad). Filozofski fakultet: Sveučilište u Rijeci, Rijeka.
Živković, A. (2015). Nasilje u obitelji (Neobjavljeni diplomski rad). Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu: Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek.