AMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

U sklopu projekta "Mreža za aktivaciju mladih" Ambidekster klub organizirao je rasprave o obrazovanju i zapošljavanju mladih na području Grada Zagreba i Ličko-senjske županije. Rasprave su se održale putem Zooma 10.02. i 16.02.2022. Na raspravama su sudjelovali mladi, stručnjaci iz organizacija civilnog društva koje rade s mladima te donositelji odluka na lokalnoj razini.

Cilj rasprava bio je identificirati ključne izazove u sustavima obrazovanja i zapošljavanja s naglaskom na utjecaj COVID-19 krize, ali isto tako identificirati pozitivne primjere prakse te mogućnosti unapređenja obrazovanja i zapošljavanja mladih.

Obrazovanje

Predstavnici OCD-a i donositelja odluka istaknuli su kako je COVID-19 kriza negativno utjecala na djecu i mlade koja žive u siromaštvu. Oni zbog nedostatka adekvatne infrastrukture nisu mogli pohađati nastavu koja se održavala online te su tako često propuštala nastavu. Iako su škole osigurale tablete za djecu, neka djeca žive u uvjetima bez električne energije i interneta, a time su im tableti bili potpuno beskorisni. S druge strane, djeca i mladi koji su imali dostupan internet i tehnologije, povećali su svoje vrijeme provedeno na električnim uređajima čime su se manje socijalizirali s vršnjacima i uglavnom nestrukturirano provodili svoje vrijeme. Ovi problemi su i u skladu sa znanstvenim spoznajama koje govore da se mladi, zbog prekomjerne uporabe tehnologija, međusobno udaljavaju. Tehnologije se također negativno odražavaju i na radnu memoriju, koja je kod mlađih generacija na sve nižim razinama, a znanstvenici za to koriste termin "digitalna demencija". Sudionici su također detektirali da su posebno pogođene skupine mladih oni koji su u vrijeme krize prešli iz osnovne u srednju školu ili su krenuli na fakultet. Većina tih mladih nije upoznala svoje vršnjake, osim virtualno, a čime je izostala vršnjačka socijalna podrška. Osim toga, kriza se negativno odrazila na mentalno zdravlje mladih te sudionici smatraju kako je obrazovanju potrebnije više usluga za mentalno zdravlje, ali i građanskog te socio-emocionalnog obrazovanja. Također, u školama je važno osigurati podržavajuću okolinu u kojoj će djeca i mladi moći zadovoljiti svoje potrebe i na taj način se samo-aktualizirati. Posebno se to odnosi na skupine u ranjivom položaju (npr. djeca žrtve nasilja, s teškoćama u razvoju) za koje je važno razvijati i implementirati posebne pristupe u radu. Također je važno prepoznavati rizike koji povećavaju vjerojatnost od ispadanja iz sustava obrazovanja te pružati adekvatne intervencije već u osnovnoj školi s ciljem preveniranja ispadanja iz obrazovnog sustava.

Mladi su istaknuli nekoliko ključnih teškoća u obrazovanju: nedostatak prakse i previše učenja “napamet”, nedostatak poticanja kritičkog razmišljanja kod učenika kao i usvajanja socijalnih i komunikacijskih vještina. Mladi također navode kako je COVID-19 kriza negativno utjecala na neke aspekte obrazovanja, poput gubitka motivacije i zainteresiranosti za učenjem. Osim toga, mladi su naveli kako obrazovanje nije prilagođeno tehnološkim potrebama tržišta rada te da obrazovnim programima nedostaje fokus na usvajanje digitalnih vještina i analitičnosti.

Svi sudionici se slažu kako bi sustavi obrazovanja na svim razinama trebali biti praktičniji i usmjereni na usvajanje vještina potrebnih za buduće zaposlenje. Ipak, navode kako je važno da praktičari posjeduju teorijsko znanje koje služi kao informator prakse.
Kao jedan od problema sudionici su naveli i negativan stav prema strukovnim školama te da je potrebnije raditi na promociji takvih zanimanja. Osim toga, sudionici iz Ličko-senjske županije navode kako su obrazovni programi zastarjeli te da ih treba osuvremeniti kako bi bili usklađeni s potrebama tržišta. Ipak, smatraju kako zatvaranje i osnivanje određenih obrazovnih smjerova nije praktično ponajviše zbog dinamičnosti tržišta rada.

Zapošljavanje

Mladi kao izazove u zapošljavanju vide sljedeće: nedostatak iskustva koje poslodavci uglavnom traže; nemogućnost dolaska do pripravništva (mjera aktivnog zapošljavanja) zbog slabe ponude poslova; nedostatno izdvajanje sredstava za udruge i zaposlenje mladih u civilnom sektoru. Vezano za mjeru pripravništva, mladi također navode nekoliko problema. Prvo, ta mjera je namijenjena za stjecanje radnog iskustva u struci i za nezaposlene osobe. Međutim, potencijalni korisnici te mjere ne mogu znati kada će se natječaj za pripravništvo otvoriti, a trebaju biti prijavljeni u evidenciju nezaposlenih u vrijeme raspisivanja natječaja. Stoga mladi smatraju kako su prisiljeni birati između zaposlenja izvan struke za koju su se obrazovali ili riskirati gubitak prihoda na nekoliko mjeseci kako bi se mogli prijaviti na pripravništvo.
Predstavnici OCD-a također kao izazov pri zapošljavanju mladih vide u nedostatku iskustva koje poslodavci traže. Također izazove vide i kada se mladi zaposle, a to su najčešće ugovori na određeno vrijeme koje mladima unosi nesigurnost. Primjerice, dok rade na ugovor na određeno vrijeme teško mogu doći do stambenog kredita, a to unosi nesigurnost u rješavanje stambenog pitanja. Međutim, sudionici smatraju kako nam je ova kriza pokazala da nema apsolutne sigurnosti, pa je stoga važno da mladi razvijaju vlastitu otpornost kroz cjeloživotno obrazovanje, volontiranje i umrežavanje s poslodavcima. Također, sudionici smatraju kako je važan koncept fleksigurnosti. Kako navodi portal Posao.hr Dansko ministarstvo zapošljavanja definira fleksigurnost kao "zlatni trokut" koji se sastoji od tri bitne komponente:

1. fleksibilnost na tržištu rada – ugovori o radu dozvoljavaju poslodavcima lako otpuštanje i zapošljavanje
2. socijalna sigurnost za zaposlenike – biti nezaposlen ne predstavlja veliki problem za Dance. Osoba koja izgubi posao će dobiti dobru naknadu za nezaposlenost te druge oblike pomoći.
3. aktivna politika zapošljavanja – podrazumijeva programe prekvalificiranja shodno potrebama tržišta ali i stroge sankcije onima koji zloupotrebljavaju svoj status nezaposlene osobe. Kako bi dobivali naknadu za nezaposlenost, osobe se moraju aktivno uključiti u traženje novog posla i/ili programe prekvalifikacije.

Nadalje, Sudionici su podijelili i svoja razmišljanja o mjerama aktivne politike zapošljavanja u okviru Garancije za mlade. Uglavnom navode kako su to prilično nefleksibilni programi sa striktnim uvjetima za uključivanje u provođenje mjere te su neosjetljivi na specifične potrebe i izazove s kojima se susreću marginalizirane skupine mladih.

Sudionici iz Ličko-senjske županije posebno su istaknuli kako je na nacionalnoj, ali i na lokalnoj razini primjetan nedostatak strateških planova za razvoj ruralnih i slabije razvijenih područja, a što bi omogućilo razvijanje usluga i uvjeta na tržištu rada. To bi naposljetku doprinijelo stvaranju uvjeta za povratak mladih u te krajeve i spriječilo daljnje iseljavanje mladih. S druge strane, istaknuli su neke pozitivne primjere. Primjerice, projekt Raise Youth je omogućio mladima da steknu vještine poduzetništva te razviju i pokrenu vlastiti posao kako bi se samozaposlili. Iako su mladi prošli edukaciju i stekli određene kompetencije, sudionici navode kako se mladi i dalje teško odlučuju na pokretanje vlastitog poslovnog objekta te je tu potrebna daljnja podrška mladima.

Preporuke

Unutar ovih rasprava, sudionici su istaknuli nekoliko preporuka za unapređenje obrazovanja i zapošljavanja:

Obrazovanje:

- Promjena paradigme od učenja činjenica napamet do razvijanja vještina kritičkog, kreativnog, analitičkog i divergentnog razmišljanja
- Učiti kako učiti; kako koristiti različite relevantne informacije i gdje ih potražiti
- Odmak od ocjenjivanja učenja činjenica i stavljanje fokusa na ocjenjivanje usvojenih vještina i kompetencija
- Uvođenje iskustvenog učenja i neformalnih metoda u formalni sustav obrazovanja
- Povećanje participacije djece i mladih u obrazovnom sustavu
- Razvijanje i implementiranje ranih intervencija za mlade u riziku od ispadanja iz sustava obrazovanja
- Stvaranje podržavajuće okoline posebice za djecu i mlade u ranjivom položaju (npr. djeca žrtve nasilja)
- Prilagođavanje obrazovnih programa tržištu rada- fleksibilizacija sustava za lako mijenjanje obrazovnih modula i sadržaja ovisno o potrebama tržišta rada
- Poticanje razmjena učenika i studenata s ciljem usvajanja različitih vještina
- Stipendije za deficitarna zanimanja
- Plaćeni smještaj u učeničkim domovima za djecu i mlade koja upisuju programe deficitarnih zanimanja, a dolaze iz krajeva u kojima je smanjena dostupnost obrazovnih programa

Zapošljavanje:

- Profesionalna orijentacija u osnovnoj školi
- Bolja sustavna prezentacija mjera za zapošljavanje mladih
- Razvoj strateških planova razvoja novih radnih mjesta
- Izrada projekcija traženih radnih mjesta u budućnosti
- Poticanje samozapošljavanja mladih kroz aktivne mjere i olakšice za mlade
- Razvoj adekvatnih mjera za zapošljavanje mladih u ranjivom položaju i bolje informiranje poslodavaca o mogućnostima korištenja mjera
- Provođenje radionica kroz srednju školu/ fakultet o zapošljavanju, pisanju životopisa, molbe za posao
- Poticanje mladih na razvoj vlastitih kapaciteta kroz volontiranje i umrežavanje s poslodavcima tijekom školovanja
- Razvoj i implementacija fleksigurnosti