DONIRAJTE

Ambidekster klubAMBIDEKSTER KLUB Savjetodavni i edukativni centar za djecu, mlade i obitelj

TJELESNO ZLOSTAVLJANJE DJECE U OBITELJI

Objavljeno: 19.11.2020.

Zlostavljanje općenito možemo definirati kao obrazac ponašanja jedne osobe prema drugoj kojim se nanosi neki oblik boli, a s ciljem preuzimanja kontrole i uspostavljanja moći nad tom osobom.

Osnovni oblici nasilja nad djecom su:

- tjelesno zlostavljanje
- psihičko/emocionalno zlostavljanje
- seksualno zlostavljanje
- zanemarivanje (zapuštanje)

Fizičko ili tjelesno zlostavljanje djece je višekratno ili jednokratno grubo i namjerno nanošenje boli i tjelesnih ozljeda, kao i neodgovorno postupanje roditelja i drugih osoba koje uključuje potencijalni rizik tjelesnog ozljeđivanja, a čije posljedice mogu, ali ne moraju biti vidljive.

U Republici Hrvatskoj raspolažemo podacima istraživanja koje su 2006. g. proveli Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabri telefon o prevalenciji zlostavljanja i zanemarivanja djece na velikom uzorku među punoljetnom populacijom srednjoškolaca u Republici Hrvatskoj. Rezultati istraživanja su pokazali da je 15,9% ispitanika bilo izloženo tjelesnom zlostavljanju u djetinjstvu.

Oblici fizičkog nasilja uključuju:

udaranje rukom ili predmetima po tijelu, šamaranje, čupanje za kosu, bacanje na pod, grubo tresenje, zaokretanje dijelova tijela ili lica, nanošenje opekotina ili porezotina, griženje, pokušaj davljenja ili utapanja, vezanje, zaključavanje i zatvaranje u izolirane prostorije, trovanje hranom, lijekovima, drogom ili alkoholom.

U nastavku se nalaze indikatori koji mogu ukazati na to da je neko dijete tjelesno zlostavljano. Postojanje nekog od ovih indikatora nije neminovno znak postojanja zlostavljanja, kao što ni njihovo nepostojanje ne znači odsustvo zlostavljanja.

Potencijalni fizički indikatori tjelesnog zlostavljanja:

- neobjašnjive modrice (različitih stupnjeva zacjeljivanja), ljudski ugrizi, ćelava mjesta
- neobjašnjive opekline, osobito od cigareta
- neobjašnjivi prijelomi, posjekotine ili ogrebotine

Indikativno ponašanje za potencijalno zlostavljanje:

- autodestruktivno ponašanje
- povučenost ili agresivnost - krajnosti u ponašanju
- neugoda pri fizičkom kontaktu
- dolazi u školu ranije ili kasni, kao da se boji ići kući
- kronično bježanje od kuće
- žali se na bolove ili se kreće s nelagodom
- nosi neprikladnu odjeću s obzirom na vrijeme, kako bi se pokrilo tijelo

POSLJEDICE FIZIČKOG ZLOSTAVLJANJA

Fizičko zlostavljanje djeteta negativno utječe na svaki aspekt njegovog života. Obitelj kao zajednica ima snažan i ključan utjecaj na formiranje ličnosti i karaktera djeteta te općenito na njegov cjelokupan razvoj, kao i na socijalno-emocionalnu dobrobit. Obitelj bi za svako dijete trebalo biti mjesto sigurnosti te međusobnog uvažavanja i razumijevanja. Roditelji koji zlostavljaju djecu ne pružaju djeci zdravu obiteljsku sredinu u kojoj postoji ljubav, povjerenje, uvažavanje i razumijevanje te se djeca osjećaju bezvrijednima, nevoljenima i kao da nisu dovoljno dobri. Često jedan roditelj inicira zlostavljanje, dok se drugi javlja kao pasivan sudionik tako što podržava ili dopušta takvo nasilje, čime i sam postaje suučesnik. Fizički zlostavljači u velikom broju potječu iz obitelji u kojima je zlostavljanje bilo uobičajeno. Veći dio njihovog odraslog ponašanja direktno je ponavljanje onoga što su doživjeli i naučili u djetinjstvu i mladosti.

Neke od posljedica fizičkog zlostavljanja na dijete:

• Nisko samopoštovanje i loša slika o sebi
• Slabija socijalna kompetentnost
• Problemi pri uspostavi i održavanju odnosa s vršnjacima,
• povlačenje i osamljivanje
• anksioznost i depresija
• autodestruktivno ponašanje
• agresivno ponašanje
• delikventno ponašanje
• ovisnost o opojnim sredstvima (droga, alkohol)
• psihosomatske smetnje
• suicidalnost

Djeca s iskustvom zlostavljanja razvijaju nepovjerenje prema odraslim osobama, jer su ih roditelji od kojih su očekivali sigurnost, ljubav i podršku izdali pruživši upravo suprotno. Kao rezultat fizičkog zlostavljana, koje učestalo prati i emocionalno zlostavljanje, djeca nauče sebe gledati na jednaki način na koji ih gledaju i njihovi roditelji, čime se u djece razvijaju izrazito nisko samopoštovanje i loša slika o sebi, što često vodi do autodestruktivnog ponašanja. Zlostavljano dijete, ponajprije ono dijete koje je zlostavljano od vlastitih roditelja, vjeruje da je odgovorno za takvo ponašanje odraslih te prihvaća krivnju koja mu se pripisuje te kasnije u životu funkcionira iz pozicije žrtve ili se predstavlja s ponašanjem zlostavljača oponašajući ga s obzirom da je to jedini način na koje je dijete naučilo funkcionirati (Kocijan-Hercigonja, Hercigonja-Novković, 2009).

PRIJAVA NASILJA

Značajnim zaštitnim faktorom nakon djetetova razotkrivanja pokazale su se pozitivne reakcije okoline. Socijalna podrška vrlo je bitna kako bi se dijete imalo kome obratiti za pomoć u situacijama kad su zlostavljana. Samo dijete nije u mogućnosti zaustaviti svoje nasilne roditelje i njihovo zlostavljanje i time mu je potrebna pomoć odraslih osoba koje će mu vjerovati i poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi se dijete zaštitilo, ali i prekinulo zlostavljanje.

Ako vam se dijete povjeri da je žrtva tjelesnog nasilja, nastojte biti smireni i pokazati empatiju i razumijevanje te ohrabrite dijete i pružite mu prijekopotrebnu podršku. I svakako prijavite nasilje. Važno je spomenuti u tom kontekstu da su svi građani Republike Hrvatske dužni prijaviti zlostavljanje djeteta, što je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljskim zakonom te Kaznenim zakonom.

KOME SE OBRATITI AKO POSTOJI SUMNJADA JE DIJETE ZLOSTAVLJANO?

- Centar za socijalnu skrb
- Policija (putem telefona 192 ili osobno u bilo kojoj policijskoj postaji)
- Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (01 345 7518)
- Hrabri telefon za djecu (116 111)
- Hrabri telefon za mame i tate (0800 0800)

Popis literature:

Bulatović, A. (2011). Posljedice zlostavljanja i zanemarivanja djece predškolske dobi. Život i škola, Vol. 27, NO. 58, (211 – 221).
Buljan Flander, G., Čosić, I. (2003). Prepoznavanje i simptomatologija zlostavljanja i zanemarivanja djece. Medix: specijalizirani medicinski dvomjesečnik, Vol. 9, No. 51 (122-124).
Hrabri telefon. (2015). Publikacija: Zlostavljanje djece.
Ilić, M. (2015). Nasilje u obitelji kao rizičan čimbenik razvoja djece. Završni rad. Repozitorij Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Kocijan-Hercigonja, D., Hercigonja-Novković, V. (2009). Djeca, mladi i nasilje u obitelji. Medicus, Adolescencija, Vol. 18, No. 2.

AMBIDEKSTER KLUB NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

IZDVOJENO

„P(r)OVJERLJIVO“ – savjetovalište za povjerljiva pitanja i provjerene odgovore

„P(r)OVJERLJIVO“ – savjetovalište za povjerljiva pitanja i provjerene odgovore

POZIV VOLONTERIMA NA UKLJUČIVANJE U AKTIVNOSTI PROJEKTA „KLIKNI ZA SIGURNOST“

Objavljeno: 09.11.2017.

POZIV VOLONTERIMA NA UKLJUČIVANJE U AKTIVNOSTI PROJEKTA „KLIKNI ZA SIGURNOST“

Priručnik "Zajedno možemo više -pojedinac u fokusu"

Objavljeno: 15.04.2016.

Priručnik "Zajedno možemo više -pojedinac u fokusu"

Pogledajte video spot za rap pjesmu "STOP nasilju

Objavljeno: 15.01.2015.